Vice Glibota / izložba skulptura – “Remnants of Tomorrow” / Vršilnica, Novi dvori

3. – 21.11.  Vice Glibota / izložba skulptura – “Remnants of Tomorrow” / Vršilnica, Novi dvori 

radno vrijeme pon-pet: 16-20h

Remnants of Tomorrow(Ostaci Sutrašnjice) naslov je novog ciklusa radova nastalog u protekle dvije i pol godine i realiziranog u vizualno-umjetničkoj cjelini koja obuhvaća skulpturu I reljef. Naslov, idejno osmišljen u obliku punch-linera nekakvog postapokaliptičnog blockbustera namjerno je tako složen da privuče pažnju i dodatno istakne narativ same izložbe.  Distopija, koncept koji nam se svima u protekle 3 godine nekako uvukao pod kožu. Distopija kao ideja koja se oduvijek skrivala u djelima pisaca fikcije i pokojeg filma 80-tih i 90-tih poput Blade Runnera, ima tendenciju evocirati nekakav čudan osjećaj melankoličnog sjećanja na iščekivanje (retrofuturizam), a danas svjedočimo da se sve više i više materijalizira. Koncept koji se naizgled činio dalek i malo vjerojatan kao realan ishod stanja stvari i zbivanja nekako se zavukao u najdublje kutke naše podsvijesti i kao da strpljivo čeka svoju priliku postajući pritom sve jači i kontinuirano se hraneći negativnim društvenim, političkim i ekološkim okolnostima.

Kao motivacija za realizaciju ciklusa radova zaslužna je kombinacija više čimbenika. Osim vlastite opservacije zbivanja i promjena na globalnoj razini koje su imale direktan utjecaj na život pojedinca i zajednice, iznimna inspiracija za rad proizlazi iz dugogodišnjeg istraživanja i čitanja literature američkih majstora fikcije, kozmičkog horora te filozofskog horora – H. P. Lovecrafta, Thomasa Ligottija i Theodora Sturgeona. Međusobno posve različiti, navedeni pisci, svaki na svoj način i iz druge perspektive, pokušavaju prikazati i dočarati elemente horora – pojma koji na više razina korelira s idejom distopije. Svaki od njih u čitatelju pobuđuje želju da na vlastiti način pokuša vizualizirati horor. U mom slučaju horor nije  ni teatralno groteskan ili nužno čudovišan. Moj horor se materijalizirao u obliku egzistencijalne prijetnje, hladan i distanciran, mehanički umjetan i vanzemaljski. U formi ruševnih i raščlanjenih oblika koji nekoć kao da su predstavljali nešto, a sad postaju samo relikvije neke davno zaboravljene ere koja se još nije dogodila…

Tema distopije mi kao vizualnom umjetniku djeluje iznimno intrigantno, a secirana na osnovne elemente i zahtjevno/izazovno u smislu njezine vizualizacije kroz likovne elemente kojima gradim djelo. Lomeći oblik i plohu elementima koje koristim u radu pokušavam ‘rastočiti’ formu. Pritom stvaram varijacije i gradacije strukture koja se ponavlja i razlistava u prostoru. U tom naumu da razlomim formu, te je ponovno rekonstruiram u drugom obliku najboljim se pokazala tehnika upcycle i assemblage, koja podrazumijeva reciklažu postojećeg otpadnog materijala u svrhu stvaranja novog sadržaja, slaganjem i preslagivanjem, te spajanjem elemenata u jednu cjelinu.

Trenutni ciklus obuhvaća do 14 radova (skulptura i reljef), koji su odrađeni u kombiniranoj tehnici assemblagea, upcyclea te gotovih odljeva koristeći otpadni materijal metala, drva, plastike i kartona. Radovi su nastali kroz 2020., 2021., i 2022. godinu.

Zašto distopija?

Postoji želja da promatrača potaknem na razmišljanje o pojmu distopije. Distopije kao realnom konceptu koji postaje prelako ostvariv ukoliko ljudi kao vrsta pristanu ne činiti ništa da zaustave njenu potpunu realizaciju. Da li trenutno živimo u distopiji? Pitanje koje implicira binaran odgovor u ovom slučaju krivo je formulirano pitanje. Krivo, jer što vrijeme više odmiče, to se distopija više čini kao spektar…siva skala.

I dok polako i linearno kroz vrijeme “šetamo” po toj skali, možda prekasno primijetimo koliko je brzo postalo tamno…Upravo zbog toga, pitanje koje bi svaki promatrač trebao postaviti sam sebi bi zapravo glasilo: “U kojem smo trenutno stadiju distopije?’

Iako cijeli ciklus radova implicira upozorenje, s druge strane možda sam vođen neutaživim apetitom za hororom. Nekakvim primordijalnim i blago sadističkim porivom da svjedočim apokalipsi. Da sebe postavim u ulogu svojevrsnog kroničara kaosa i propadanja i promatraču ponudim proizvod unutarnjeg nemira i fluktuirajućeg mentalnog stanja.

Vice Glibota rođen 09. travnja 1988. u Splitu, gdje ujedno pohađa i 2008. god. završava srednju likovnu školu Fausta Vrančića, u Splitu, smjer kiparstvo. Na Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru upisuje se 2008. na kojoj i magistrira kiparstvo 2013. u klasi prof. Stjepana Skoke. Sudjelovao je na kiparskoj koloniji na Braču 2012. i autor je jedne javne skulpture u kamenu u Bolu na Braču.

Sudjelovao je u izradi projekta astroparka, edukacijskog centra za djecu i odrasle, koji je svečano otvoren u svibnju 2017. u sklopu Makarske zvjezdarnice. Autor je 7 javnih skulptura koje predstavljaju nebeska tijela sunčevog sustava (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Asteroidni pojas, asteroid Makarska, Kuiperov pojas). Cilj projekta je pobuditi interes za znanost i umjetnost kod svih naraštaja, poboljšati znanstvenu pismenost te približiti znanost općenito, a poglavito astronomiju i astrofiziku naraštajima koji dolaze.

Voli raditi u različitim medijima poput drva, kamena, gipsa, betona, metala i sl. Trenutni medij u kojem realizira umjetnički rad je kombinirana tehnika koja uključuje otpadne elektroničke komponente iz starih računala, radija i sl. u kombinaciji s otpadnim drvom starog namještaja, kaširani papir, el. instalacije, te gips. Cilj je koristiti otpadni materijal u svrhu reciklaže u obliku umjetničkog djela. Član je HDLU-a Zagreb i HULU-a Split. Živi i radi u Makarskoj.

Vice Glibota